Prolazeći Nacionalnim parkom Krke, vozeći se južnim poluotokom Pelješcom do Trpnja,  kroz pustolovnu vožnju brodom do Korčule, kaskajući ulicom Marka Pola stotinama godina iza njega, šećući Stradunom, najvećom i najljepšom dubrovačkom ulicom, pod zaštitom svetog Vlaha, a u Splitu svetog Duje, doživjeli su neprocjenjivu ljepotu naše domovine  i osjećali se slobodno . Omirisali su dolinu Neretve, vozili se trupama te kupali na poznatim „Bačvicama“ i pod zidinama Dubrovnika, grada Marina Držića i Ivana Gundulića. Izgovarajući Himnu slobodi u gradu u kojem je nastala ,shvatili su značenje stihova „ O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dare što višnji nam Bog je dao. Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi, ne mogu bit plata toj čistoj ljepoti!“

 

Bilo je ovo uistinu lijepo putovanje za sve nas i nećemo ga skoro zaboraviti!