NACIONALNI PARK PLITVIČKA JEZERA  

Zahvaljujući vrlo ranim počecima organiziranog šumarstva na području koje danas obuhvaća Nacionalni park Plitvička jezera, kao i odredbama Zakona o šumama koji je propisivao gospodarenje šumama po načelima stroge potrajnosti prihoda, šume N.P. ostale su sačuvane u prirodnom obliku, te u potpunosti osiguravaju općekorisne funkcije šuma.

Kao jedna od najbolje sačuvanih prašuma je prašuma "Čorkova Uvala".

Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, šumovit je planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne modrozelene boje. tu.

Ukupna površina je 29 685 hektara, od čega jezera čine 200 ha, šume 13 320 ha, a ostalo su travnjaci i ostale površine.

Jezera se dijele na Gornja i Donja jezera.

Gornja jezera su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezreo, Gradinsko jezero, Burgeti i Kozjak.

Donja jezera su: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod.

LEGENDA                      

-Plitvička jezera sastoje se od 16 jezera koja su smještena na području između Male Kapele i Plješivice u Lici. Cijeli se ovaj kraj na nekim kartama još uvijek naziva Vražji vrt, zbog svojeg položaja i povijesti. Prema legendi Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno, da oformi jezera.

Ime "Plitvička jezera" najvjerojatnije potječe od riječi pličina, odnosno naziv odgovara njihovu nastajanju

"Teška sparina morila je mjesecima poljane i gore. Ljudi i životinje, livade i vrtovi čeznuli su za okrepom, blagom kišicom. I sama Crna rijeka, što je prije veselo žuborila, bijaše se osušila. Badava je narod molio i vapio. Nebo se ne htjede smilovati. Nato se ukaže u dolini Crna kraljica sa sjajnom pratnjom. Narod zavapije za pomoć, za vodu, jer će skapati od žeđi. I kraljica se smilovala: uz grmljavinu i bljesak spusti se za tinji čas silna kiša, koja okrijepi ljude i životinje, polja i livade. Kiša je padala, a voda je sve više rasla dok nije stvorila današnja jezera".

                                                     Oreški Tomislav i Luka Bajkovec ( 6.a)